„Lina, tvrđa od kamena“ je istinita priča o životu babe autora romana, Line, od perioda njenog devojaštva, preko zrelog doba do pozne starosti. Kroz Lininu životnu priču, punu neočekivanih, životom režiranih obrta i događaja koji se neprestano prepliću, pratimo ne samo njenu ličnu priču, no i presek istorijskih zbivanja kroz koje je ova žena tokom svg bogatog životnog puta prolazila: početak 20. veka, Prvi i Drugi svetski rat i poratni period.
Iako je Linina pripovest je takođe svojevrsna glorifikacija života i vitalne ljudske snage i energije koja čoveka održava i u najtežim iskušenjima, izdiže ga, čuva i određuje kao biće satkano od materije koja je tvrđa i od najtvrđeg kamena.
Kroz ovu monodramu, gledalac prati Linu kako se iz mlade i pune života i radosti devojke, transformiše najpre u zrelu mladu ženu, pa u ženu skrhanu životnim tragedijama, do snažne, sasvim zrele ličnosti koju patnje nisu slomile, već ojačale i donele stabilnost, snagu i veliku životnu mudrost. Predstava je stilizovana i rešena simbolima koji upravo veličaju iskonsku snagu života koja trijumfuje nad gubicima i nevoljama.
Uz veoma zanimljiv jezik, ovaj tekst nosi prave iskre zdrave narodske mudrosti koje likovi poput naše junakinje, Line, izgovaraju bez pretenzije da budu mudri. Zbog toga brojne rečenice koje su strukturalno zaključci Lininih priča, zvuče kao pravi filosofki aforizmi.
Od toga da niko na ovom svetu nema „tapiju na sreću“, pa do toga da je na ovom svetu kamen najtvđi, a od kamena „tvrđi je samo čovek“.