Predstava „Čovek“ čvrsto je naslonjena na individualno istraživanje glumaca – njihovog unutrašnjeg „ja“. Iako je inspirisana elementima iz vanvremenskog dela Pijani Ivana Viripaeva, imena, okolnosti i sadržaj nastali su iz autentičnog glumačkog procesa – istraživanja psihologije ljudske duše i simbola koje su nam u amanet ostavili naši preci.
Traganje za istinom, kontaktom, ljubavlju i smislom jeste osnovno ljudsko traganje i ova predstava nudi filozofska rešenja koja gledaocima mogu biti i utočište i isceljujući pokretač za nastavak borbe koju zovemo – život.
Lepota našeg „Čoveka“ leži u tome što se sa svim depresivnim pitanjima borimo antidepresivnim odgovorima, dajući vrlo jasnu poruku: život je prelep – samo treba da pronađemo način da ga upoznamo i da mu se istinski prepustimo.
Kroz predstavu „Čovek“, važnu ulogu ima i simbol Vitruvijevog čoveka, koji nosi poruku o večitoj težnji ljudskog bića ka savršenstvu. Ukomponovan kao scenografsko-glumačko rešenje, Da Vinčijev crtež dodaje dodatni nivo razumevanja te potrage za smislom.
„Čovek“ je filozofski prikaz sreće – i ako ste ljubitelj razgovora u pet ujutru koji se dotiču svega, od postojanja do duhovnosti, onda je ovo predstava u kojoj ćete itekako uživati.